Put

To je bio put koji su zajedno planirali. Sve tačke na karti su markirali i utvrdili rutu. Put na koji je sada sama spremala. Bila je to jedna vrsta hodočašća koji joj je ostao kao amanet. Znala je da mora da ga dosanja, ne u mislima nego stvarno.

Mrmljajući sama za sebe reči podrške sela je u auto. Sve je pripremila. Nije joj bilo svejedno. Nikada još nije sama vozila toliku kilometražu. U svojoj glavi, pre polaska, prošla je skoro svaki kilometar, al’ opet… Lagano uzbuđenje se tu negde po njoj vrzmalo i titralo poput listića na vetru.

Morala je sebi da pokaže i dokaže da može. Test, bio je to njen test. I, bio je to njihov put.

Negde na polovini puta, njena prijateljica još iz gimnazijski dana, čekala je. Takav je bio dogovor, tamo će je pokupiti i zajedno nastavljaju dalje. Tome se radovala. Uz dobru muziku koja je pravila ugodnu atmosferu, već je jurila autoputem. Nije brojala kilometre, bilo ih je dosta ispred nje. Prijala joj je vožnja, a početna zebnja se polako pretvarala u svojevrsni užitak.

Pored ostalih manjih, a prelepih gradića, glavna destinacija je bio Pazin. Grad u Istri, grad bogate istorije. Grad kroz koji su svojevremeno protutnjali austrougari, italijani, nemci, partizani…

Pazin je smešten u središtu istarskog poluotoka, na zaravni koju okružuju okolna brda formirajući kotlinu. Stari deo grada zajedno sa svojim dvorcem smešten je nad strmim liticama. Ispod litica se nalazi ponor rečice Pazinčice tvoreći tako geološki fenomen poznat kao Pazinska jama.

Zgrada osnovne škole u Pazinu i deda njenog supruga po majčinoj strani – dr. Frančesko Frane Raner, povod su za put koji je strpljivo čekao kao neka misija.

Dr. Frančesko Frane Raner rođen je 1893. godine u Puli. Osnovnu školu, kao i gimnaziju završio je u Pazinu, a studije medicine u Beču. Porodica Raner živela je u Pazinu dugi niz godina i bila je jedna od najstarijih i najcenjenijih.

Kada je Italija anektirala Istru posle prvog Svetskog rata, porodici Raner bila je oduzeta njihova porodična kuća. U nju su talijanske vlasti smestile osnovnu školu u koju su išli isključivo talijanski učenici. U to vreme je vršena velika talijanizacija dece i uopšte sveg hrvatskog stanovništva.

Radeći kao lekar opšte prakse u Pazinu dr. Frane Raner nije više mogao da podnese torturu talijanskih vlasti. Odlučio je da napusti Pazin. Sa sve rengen aparatom koji je bio njegovo lično vlasništvo, 1922. godine prebegao je u Srbiju, tačnije u Šabac. Za Šabac se odlučio zbog kolega sa kojima je zajedno bio na studijama u Beču. U šabačkoj bolnici su ga oberučke prihvatili. Rengen aparat koji je doneo sa sobom bio je prvi rengen aparat u Srbiji. Tu je upoznao i svoju buduću suprugu.

Sa ogromnim zadovoljstvom i ushićenjem napokon je stajala ispred kuće. Kuća koja više nije bila osnovna škola, ali koja, takođe, nikada nije ni vraćena porodici Raner. U međuvremenu je dobila neke druge stanare. Posebno joj je bilo drago što je uspela da ostvari kontakt i upozna neke od potomaka Ranera. Nema ih mnogo i još uvek žive u Pazinu. Bilo je to lepo i obostrano emotivno iskustvo. Uz prelistavanje nekih starih fotografija zaronili su zajedno daleko u prošlost. Divni ljudi, osećala se kao da ih poznaje sto godina.

Bila je zahvalna svojoj dragoj, dugogodišnjoj prijateljici što je pošla s njom na taj put. U ugodnom i toplom ćaskanju lomile su krivine po unutrašnjosti Istre. Bio joj je potreban neko tako blizak ko može da razume, shvati i prati. Ne bi mogla ovo sama da uradi. Znala je da će biti prejako.

Svoju misiju je završila, baš onako kako je i trebalo. Put od kojeg je pomalo strahovala bio je pun pogodak. Ostvarila je i više nego što je mislila. Uglavnom prazna, tada se osećala ispunjeno. Bila je zadovoljna. Uradila je ono što im je bila zajednička želja. Možda malo više njegova nego njena, ali na trenutak, tamo u Pazinu, kao da je ponovo osetila i njegovo prisustvo. I znala je, i osećala je, i dobro je. Neki spokoj se prelio, kao topla čokolada u zimskom jutru. Uradila je to zbog njega.

2 Replies to “Put”

  1. Poštovani,
    bavim se istorijom zdravstva u Bosanskoj Krajini 1918-1941. Imate li dodatnih informacija o dr Frančesku Frani Raneru.
    Kraljevskim ukazom od 4. decembra 1922. primljen je u Vojsku Kraljevine SHS u činu rezervnog sanitetskog poručnika. (Službeni vojni list, 17. 12. 22, br. 53, str. 2295-2296)
    Imam podatak da je bio upravnik Banovinske bolnice u Bihaću, a od januara 1938. redovni član Banskog sanitetskog savjeta Vrbaske banovine (Službene novine Kraljevine Jugoslavije, 4. 2. 1838, br. 25, str. 2).
    S poštovanjem,
    Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske

    1. Poštovani,
      zaista sam se obradovala Vašem mejlu. Samo kratko da se predstavim, mislim da je to važno zbog toga što sam deo porodice i upoznata sam s delom porodične priče, a podaci koje imam, verovatno mogu da se provere u Arhivima ustanova u kojima je radio dr. Frane Raner. Supruga sam njegovog unuka koji se zove Zoran Zečar (nažalost, on je preminuo pre par godina), a moja svekrva, Tatijana Zečar (koja je takođe, preminula) je ćerka i od njih sam čula deo porodične priče.

      Dr. Frane Raner se 1928. godine u Beogradu oženio Rastović Zorkom (posedujem njihov venčani list), živeli su u Šapcu gde je dr. Raner radio u bolnici, dobili su dvoje dece Tatijanu i Vladimira.
      Podatak da je bio upravnik Banovinske bolnice u Bihaću je tačan.
      Takođe znam da je jedno vreme, ali ne znam u kom periodu, imao privatnu praksu u Loznici, pretpostavljam da se i taj podatak može pronaći u Arhivu opštine Loznica.
      Pred izbijanje Drugog svetskog rata sa porodicom se seli u Prištinu gde je primljen na poziciju upravnika tamošnje bolnice. Nažalost, na toj dužnosti nije dugo bio, preminuo je nako šest meseci na zaista bizaran način. Kolega stomatolog mu je vadio zub, rana se inficirala, a u bolnici nekim čudom nisu imali penicilin, da li zbog približavanja rata ili nečeg drugog, ne znam, razvila se gangrena i to je bio kraj.

      Nadam se da će Vam pomoći ovo malo podataka koje imam.

      S poštovanjem,
      Jasna Zečar, autor bloga Male Velike Stvari, na kojem ste pročitali tekst po nazivom “Put”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.