Prstići, prstići, ne bih se ja baš mnogo igrala sa njima, jer znaju da budu nestašni Sigurno vam se puno puta desilo da slučajno lajkujete na nekoj društvenoj mreži ono što ne želite ili pošaljete nalepnicu koja baš i nije na mestu.
Ne tako davno, dopisujem se sa jednom drugaricom, prepiska traje. U trenutku kada ona piše nešto tužno, omakne mi se i sklizne prstić. Umesto tužnog, saosećajnog stikera, pošaljem onaj stiker na kojem dečak sedi na wc šolji sa gomilom guzobrisa oko sebe i četkom, ccccc. Moje bruke i srama, da ne pričam. Tajac sa druge strane – neprijatna situacija. Iščupala se ja nekako, uz gomilu izvinjenja, ali ti prstići, uh kako su samo neposlušni i izdajničko, prevrtljivi. Ispada da skoro ni sopstvenim prstićima više ne možemo da verujemo. Ispeglalo se sve, al’ opet, baš je bazveze.
Smejem se i sad kad se setim i samo kad zamislim njeno lice u trenutku kad joj je pljasnuo takav stiker na mob. Na kraju je sve ispalo dobro, od neprijatne situacije, do olakšanja, shvatilo se sve. Sva sreća pa sam u tom trenutku kao sagovornika imala dobru drugaricu. Smisao za humor joj je oduvek bio jača strana. Tako da je sa puno razumevanja shvatila sve i čak preokrenula ceo taj događaj u komičnu situaciju. Pade mi kamen sa srca.
A zamislite samo situaciju, ono kao; niko, nikom ne čeprka po profilu. Jok i ne čeprka. Proverava se tu sve, kad je bio na vajberu ili nekoj drugoj mreži i da ne nabrajam sad ostale situacije. I sad, pošto su sve te naše radnje tajne i špijunske, ima tu i stresa – uh, samo da me ne otkrije. Samo to nikako. A onda, u tom tako tajanstveno-špijunskom momentu, dešava se; neposlušni prstići stupaju na scenu.
Osobi koja ne može da vas vidi očima, otkačila vas je ili nešto drugo, pošaljete stiker ili smajlić koji znači – volim te ili nedostaješ mi…jujuju, kakav blam! Ode sve u nepovrat, ofirali ste se, a osoba saznaje da je špijunirate i naravno da se osećate loše, jako loše. Evo za utehu, nije do vas, prstići su odradili posao.
Kad smo već kod emotikona, mnogi verovatno i ne znaju da su oni nastali u Japanu sredinom devedesetih godina. Proizvođači mobilnih telefona, kao što je Epl, počeli su da ih ugrađuju u telefone i danas ih milioni koriste. Osećanja kao što su sreća, tuga, iznenađenje ili razočaranje, samo jednim klikom pošaljemo u našoj tekstualnoj poruci. Ovo je bila samo mala digresija, čisto da nešto i naučimo kad ih već toliko koristimo.
Slika vredi hiljadu reči-tako barem kažu. Koliko puta dnevno pošaljemo emotikon? Verovatno ne postoji osoba u današnje vreme koja ne koristi emotikone. Samo i sa njima je potrebno pažljivo.
U verbalnoj komunikaciji, izraz lica, držanje tela, gesta, gestakulacije i načina govora naš sagovornik može vrlo brzo zaključiti u kakvom smo trenutnom raspoloženju. U pisanoj komunikaciji takav luksuz prepoznavanja emocija ne postoji i često se napisane reči mogu pogrešno shvatiti. Još ako neposlušni prstići umesto jednog, pošalju drugi emotikon, uhhhh morate da pazite.
Uostalom, ne želite poslati pogrešnim osobama neprimerene emotikone u obliku srca, zaljubljenih očiju ili pseće kakice, koliko god bili ludi za njima ili vam išli na živce.
Emotikoni su vrlo korisni i praktični u nekoj brzoj komunikaciji, na primer, stojite na semaforu. Naravno, baš tada stiže poruka, nemate vremena, pali se zeleno, već trube nestrpljivi vozači i vi samo šibnete bilo kakav znak da se pročitali poruku. E, sad šta će spretni prstići da urade, to je već druga stvar.
Kako ne bismo doveli sebe u nezgodnu situaciju kada proveravamo negde nešto ili nekoga, a da se ne lažemo, svi mi ponekad radimo ono što baš i nije pristojno, pripazite dobro na svoje nestašno-neposlušne prstiće. Ako već to radite, ajde malo opreza i barem nemojte da budete otkriveni.