Mudrost naših predaka

Neki Eskim je jednom primetio: “Naše priče govore o ljudskim doživljajima, a ono o čemu slušamo nije uvek prijatno, međutim kada kazujem legende, ne govorim to ja, već iz mene progovara mudrost naših predaka.”

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, rasuđivanje. Čovek koji teži mudrosti naziva se filozof (gr. filia – ljubav + sofia – mudrost), a onaj koji je stekne mudrac. Mudrost se katkad upotrebljava i kao sinonim za pamet, ali pamet označava sposobnost za mudrost, ali ne i mudrost samu.

Mudrost zaista nema nikakve veze sa godinama, a ni sa inteligencijom. Mudar čovek uči iz iskustava koja su iza njega, onih koje je sam proživeo, doživeo ili video. Mnoge greške u nekom prethodnom periodu i ne moraju da budu katastrofalne, ako se o njima razmišlja na pravi način, odnosno, ako se uči na njima. Shodno tome, nije potrebno gurnuti ih pod tepih ili se stideti njih, naprotiv, na njima se uči. Ono što je dobro urađeno, to je samo jedno iskustvo koje valja podeliti i sa drugima, međutim greške, one ostaju negde u deliću mozga sačuvane kao neka mrlja. A to ne bi trebalo da je tako, jer mudrost, ona prava mudrost nastaje onda kada se spremno suočimo sa istim tim greškama, obradimo ih i izvučemo iz njih ono najbolje, najupotrebljivije.

Mudrost je ta koja uvek sumnja i postavlja pitanja, u stvari, to je proživljena stvarnost. I to je najlepše kod onih ljudi koji teže stvaranju balansa između ličnih interesa i opšteg dobra. Podeliti iskustvo, ono naučeno iz istog tog iskustva je nešto najlepše i najplemenitije u ljudskom rodu. Videti malo više i malo šire, biti spreman naučiti i pokazati drugima kako sve može da preraste iz ličnog u opštekorisno. Jedan egocentrik nikada ne može da postane mudar samo iz jednog razloga, a taj je sebičluk i okrenutost samo sebi i ličnoj koristi.

Mudrost je postojanje spone između prošlosti i budućnosti koja se deli međusobno, a oni koji je nesebično pretvaraju u iskustveno putovanje su ljudi nad ljudima, odnosno oni koji su savladali tehnike prevazilaženja sebe. Takođe, mudrost ne prihvata osuđivanje tuđih postupaka, već razumevanje u zavisnosti od okolnosti, vaspitanja, tradicije ili nekih drugih vrednosti. Znate, osuđivati tuđe postupke je najlakša stvar na svetu, a razumeti zbog čega je nešto urađeno tako kako je urađeno, to je već umeće. U današnje vreme imamo mnogo više osuđivanja, nego li razumevanja. Gde grešimo?

Možeš biti pametan i puno znati, a još uvek biti lud – jer znanje i pamet ne čine mudraca. Biti mudar ne znači puno znati i biti inteligentan. Mudrost znači znati kako živeti život. Mudrost se može skrivati i u pastiru na livadi, u neukoj baki, u čistačici. A lud može biti profesor, doktor. Nije mudrost znati napamet teologiju, filozofiju, govoriti više stranih jezika, nego otkriti umeće življenja. Znati primećivati stvari oko sebe i prostom logikom ih povezivati je jedna od stvari koje su naši preci obilato koristili. Da li su onda oni bili mudriji od nas? Sokrat je jednom rekao -iskustvo je najbolja škola, samo je školarina vrlo skupa.

Karl Jung (1875–1961), kolos psihoanalize je zaključio da pojedinac poseduje lično i kolektivno nesvesno: lično nesvesno ispunjeno je materijalom svojstvenim konkretnom pojedincu, dok kolektivno nesvesno sadrži mentalno nasleđe čovečanstva – taj psihički život jeste umstvovanje naših davnih predaka, način na koji su oni sagledavali život i svet oko sebe.”

Nije mudrost neprestano izbacivanje fraza i citata nekih mudrih ljudi iz prošlosti, to je kopiranje, velika stvar je zapažanje i razmišljanje o događajima oko nas. Koliko god ona bila mala i možda u tom trenutku nebitna ona mogu da nas nauče i poduče. Naši preci su to u svom trenutku bitisanja shvatili. Samo je potrebno pažljivo slušati i gledati, a to i nije tako veliki napor. Možda je to odgovor na današnju neprimereno nakvasalu egocentričnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.