Postoje mreže za ribolov, mreže za kosu, mreže za branje maslina, računarske mreže, bežične i kablovske mreže, ljudske mreže – životne mreže i tako dalje. Sve te mreže su gadna rabota. Privuku te, uvuku te i posle kad shvatiš koliko si upetljan i hoćeš da se izvučeš debelo se pomučiš. Ne znaš da li ćeš uspeti u tome, ali se batrgaš. Tako su tanke njene pređe da ih je teško izdaleka primetiti i tako čvrste petlje da ih je nemoguće pokidati. Približiš li se, eto te, već si u mrežama.
Na primer, riba kad ih ugleda već je kasno: ne može im uteći. Učini joj se da je mreža svud oko nje, gore, dole, levo, desno. Uplaši se od nje, počne da se otima i sasvim se uplete. Nema ribe kojoj mreža nije opasna, a prvo stradaju one koje su najgoropadnije, najviše grabe i najviše se brane. Ima riba koje su pune bodlji, iznutra i spolja, baš kao i ljudi koji ubodu, čim ih dirneš, sve ako si hteo i da ih pomiluješ. Bodlje na nekim ribama, na leđima i perajama, koje im služe za odbranu od većih grabljivica, u mreži su pogubne. Prve se zapetljaju, a zna se i da se besan bik za rogove hvata. Ima među ribama upornih i tvrdoglavih, koje bi na silu da probiju mrežu, baš kao i ljudi koji bi hteli glavom kroz zid.
Mreža nikad ne stoji čvrsto, ona se ljuljuška, u zavisnosti kako je vodena struja ponese. Kao zavesa na vetru, povija se i uvija. Ribama se tada učini da se pomerila i da jeprobila prepreku. Navali jače, a mreža se na tom mestu izduži i sva obavije oko plena. One sitnije se nadaju da će se provući kroz rupice, krenu pa se zaglave, ostanu u omči. Ostale vide šta je sa ovima bilo, pa i one požure misleći da će izvući neku vajdu. Ima i onih koje polete da bi se okoristile tuđom nevoljom, videvši te manje ribe tako zapletene, htele bi da jedu s tuđe trpeze bez mnogo truda, a onda se i same upletu.
One koje su mudrije i opreznije pokušavaju da se povuku i vrate. U tome i jeste nevolja, kad uvide opasnost, odveć je kasno. Mreža ribarska je trostruko povezana i tako perfidno udešena, da je dovoljno da se uplašena riba okrene i peraja ili rep već su upetljani. Tako se upletu da naprave pravo klupko oko sebe samih, a iz takvog klupka retko ko može da se ispetlja.
Mnogo je potrebno mudrosti i pažnje u svakom biću, bilo ljudskom, bilo životinjskom da se sačuva od mreža ili klopki koje su svakodnevno pred njim postavljene. Ne može se samo srljati, a posle razmišljati kako se izbaviti. Jednom se u blizini Novigrada prevrnuo neki ribarski brod pun mreža, skoro već pri samoj obali. Svi koji su bili na brodu mislili su – tu su, nadomak obale, spas je blizu – ali ih poklopiše mreže skliznuvši s broda i gotovo.
Opaka su rabota te mreže, prijatelju moj. Budi pažljiv i širom otvori oči, jer kroz ceo život neke mreže te prate i vrebaju.