Ako imaš znanje iz neke oblasti, a ne ističeš i ne trubiš o tome na sve strane, u društvu ispadaš onako, prosečan. Sa druge strane, površno poznavanje neke materije, uz dobru verbalnu podršku, skoro da može da se podigne u određenom krugu ljudi na pijedestal. Nije lako steći znanje. Mnogo uloženog truda je potrebno, mnogo snage i upornosti iziskuje bavljenje nekom temom, učenjem ili naučnim radom.
Samo malo da se osvrnemo na brojne citate bez kojih, danas, ne možemo zamisliti neki razgovor ili društvene mreže koje su zatrpane tom vrstom edukacije. Često su to polovične informacije i koje su samo površno uzete u nedostatku sopstvenog mišljenja.
Citati su u velikoj meri zloupotrebljeni. Oni su pametni, mudri, nose svoju poruku i duboki su sami za sebe. Bilo ko može u nekom od brojnih citata da se pronađe. Međutim, bilo bi dobro, pročitati i nešto više, jer citat je samo mali deo jedne celine koja pročitana u celosti sigurno mnogo više govori.
Zašto sam se zakačila za citate? Zato što je to najlakši način da ostavite utisak obrazovane i načitane osobe. Iako čitanje danas i nije baš u modi, s vremena na vreme i ponegde, potrebno je ipak ostaviti takav utisak.
Današnji teoretičari i kreatori zabave na sav glas lupetaju niz polovičnih informacija koje su negde usput pokupili. Ubeđeni su da imaju “znanje”, koje dopunjuju citatima, usput krijući siromašne informacije s kojima raspolažu.
Ako stvarno želimo da ovladamo nekom materijom koja nas interesuje, onda ćemo se potruditi da je sagledamo iz više uglova. Malo detaljnije ćemo se pozabaviti različitim teorijama, mišljenjima i izučavanjima i tek onda doneti svoje mišljenje. Sami biramo svoja interesovanja, kao i nivo znanja koji nam je potreban. To ne moraju biti ne znam kako visoko rangirane i naučne studije, nismo svi isti. Nemamo svi istu sklonost za učenjem i novim saznanjima.
Ono što me posebno nervira upravo je površnost kod mnogih. Sklonost filozofiranju na bilo koju temu, često je kod nekih, šuplja priča, jer određenu temu samo ovlaš dodirnu. Čačnuli su je i odjednom, eto stručnjaka. Često ostajem bez teksta, zapanjena bezobrazlukom i “suverenim”, a površnim, lažnim znanjem, koje je neki put opasnije i od samog znanja.
Pre par meseci pričam sa mojom sestrom, koja se u srednjim godinama počela baviti trčanjem. Ono što je jako interesantno je to što ona nikad ranije, nije pokazivala interesovanje za bilo koju vrstu sporta. Onda odjednom, tras, trčanje, polumaratom, ludilo, kiša, sneg, Sunce, ma ništa ne smeta, samo neka se trči. Bravo, divim joj se. Našla se u tome i to je za svaku pohvalu. I tako reč po reč, dođosmo i do teme – oprema za trčanje – sad, tu dolazi do izražaja ono, znanje- neznanje, moje.
Počevši od patika za kišu, Sunce, uzbrdicu, nizbrdicu….nisam imala pojma o tome, mislila sam, ok patike za trčanje i to je to. Nema tu velike fiolozofije kad ono, šipak. Cela lepeza varijanti i podvarijanti. Zatim, čarape, majice, koji i kakav materijal, jedna ispod, druga odozgo. Znojiš se, a majica ne skuplja znoj, što je i suština. Donji veš, helanke, do kolena, ispod kolena, auuh, zavrtelo mi se u glavi.
Hoću da kažem, jedna tema, čak nisam nešto mnogo ni razmišljala o tome, ma šta, trčanje k’o tračanje, a eto, kroz taj razgovor sam shvatila da nemam pojma. A sve je, i te kako sve to važno, ako želimo zaista da se posvetimo nečemu. Znanje jeste moć i pravilno ga iskoristiti, to je veština. Apsolutno ništa nije za nipodaštavanje. Od najbezazleznijih tema, do vrlo ozbiljnih.
Površno “znanje” je najdestruktivnija sila koja trenutno vlada planetom. Neznanje prerušeno u znanje! Ako imamo znanje o nečemu i mudrost da ga pravilno upotrebimo, to je moć, a sve ostalo je laž i pretvaranje.
Pravo znanje je u stvari, kada znamo šta znamo i kada znamo šta ne znamo!