Majstori su čudna sorta, a ne možemo bez njih. Do majstora uopšte nije lako doći. Kad ti nisu potrebni, čini se ima ih na sve strane. Uhh, non-stop se bakćem sa tom, tako neophodnom i nemogućom sortom ljudi. Oni su zaista posebni. Svi sve znaju, obećavaju kule i gradove i naravno, najpametniji su. Svaki dolazi sa svojom pričo koju uredno saslušam. U sebi mislim, ko zna šta će ovaj da mi uradi i koliko će me klepnuti po novčaniku. Tu je tek posebna priča, cena varira, od-do, nema pravila, totalno slobodna procena, pa ti vidi šta ćeš.
Za sitne kućne potrebe imala sam dvojicu majstora. To je tek posebna priča, niko neće da radi te neke sitne poslove. Kad ih sama radim, na primer, menjam gumicu na česmi, okupam i sebe, i kupatilo, od glave do pete.
Ta moja dva majstora, Tugomir (da, baš se tako zove) je vodoinstalater. Spasoje/Stanoje (uvek mu promašim ime, pa sam ga zvala malo ovako, malo onako) je električar. Dva dokona penzionera, ali meni su bili sjajni. Poprave mi sve “sitnice” po stanu i šta jeste u njihovom opisu posla, i šta nije. Malo me udave sa svojom pričom, ne marim, bitno da oni meni pozavršavaju gomilu stvari.
Majstori za auto, odnosno, auto servisi, e to je sad postalo sve jako moderno. Sve na zakazivanje. Kad pozovem servis, ljubazna sekretarica (ili menadžer za odnose s javnošću) mi kaže da sačekam. Navodno mora da se konsultuje sa glavnim majstorom. Onda mi kaže, dovezite auto tada i tada. Kad odvezem auto, onda čekam na povratnu informaciju, dijagnostika kvara i tek tada se prisupa samom popravljanju istog.
Sve to traje i traje, za to vreme sam bez auta i čekam poziv dotične menadžerke ko ozeblo sunce. Muka mi od njih.
Našla ja onda na jednoj pumpi u mojoj blizini Miću pumpadžiju, on mi proverava ulje, antifriz i ostale sitne gluposti. Ono što Mića ne zna, šalje me kod Ljube majstora na drugu pumpu. Ljuba već mnogo više zna od Miće, a na pumpi ima i kanal. Popenjem ja auto na kanal, Ljuba se zavuče ispod i dok si rekao keks “dijagnostikuje” problem. Što se tiče plaćanja, ono kao, ma ništa, naravno da ih častim i uvek tutnem neku flašu pića i stvar završena.
Majstor Ljuba zamazan od glave do pete, a ne kao oni sterilni fenseri u servisu, koji kao da su sišli sa modne piste. Kod njih kao da ideš na klinički centar za automobile, sve po protokolu.
I tako, kad imam neke problemčiće, ja imam moju ekipu majstora: Tugomir, Spasoje/Stanoje, Mića i Ljuba.
Ne bih ja njih menjala za sve servise u gradu. Najbolji su!