Svaki zagrljaj nam pruža ušuškan osećaj, zaštićenost i toplinu. I kada nam je lepo, kada smo srećni, i kada smo tužni, čak mračni. Pogotovo kad su nam sve lađe potponule. A najlepši je kada se vidimo sa nekom dragom osobom i kada nas zagrljaj uvuče u splet divnih emocija. Kada sretnemo prijatelja nakon sto godina, pa srećni krenemo jedno prema drugom u širok, nasmejan i čvrst zagrljaj. Takođe, zagrljaji su moćno oružje u borbi protiv tuge i samoće.
Sve su to razni zagrljaji, od raznih ljudi a svi prenose isto: ljubav, pažnju, nežnost, sigurnost, bliskost, snagu, zdravlje. Da, da čak i zdravlje, kao što nam zdrav i iskren smeh napaja telo dobrim vibracijama, tako nas zagrljaj partnera ili prijatelja, leči i podiže imunitet. Nauka nam kaže da dodir ima veliki uticaj na mentalno i fizičko zdravlje. U studiji koja je provedena na Sveučilištu u Severnoj Karolini istraživači su otkrili da zagrljaji povećavaju nivo hormona, vezivanja – oksitocina. Takođe, smanjuju rizik od srčanih bolesti, snižavaju krvni pritisak i nivo stres hormona, kortizola.
Od majčinog zagrljaja još u porodilištu do očevog snažnog i najsnažnijeg na svetu. Osećaj ljubavi podizali smo zagrljajima svakim danom, svakom godinom na najviši nivo. Nikada nam ih nije bilo dosta, jer nam je taj osećaj svakodnevno potreban. Tako je i danas, sada mi grlimo naše roditelje, a naša deca nas i sve tako u krug. Epidemija zagrljaja neka se razbukta i neka ih je što više.
Sećam se kad sam bila dete, majka grlila, mog brata i mene kad god je stigla. Samo, uvek bila u žurbi i kratak joj je dan bio za sve što mora da uradi. Te posao, te ručak, opeglaj, operi, ali zato kad se uvalim kod oca u krilo, njega bih zarobila. Uh, kakav je to bio osećaj, pa kad me stegne i zagrli.
Našu decu smo mnogo grlili i ljubili kada su bili mali, večito su nam visili u krilu i na rukama. Sada se nešto migolje, ćerka ne toliko, ali sin, on prevrće očima: “Uh, majka, pa nemoj sad”, a ja bih samo da stežem i grlim.
Zagrljaj partnera, taj dobro poznat dodir. Da li postoji nešto lepše? Zagrljaj partnera važniji je od hrane, on vredi hiljadu izjava ljubavi. U njemu ima toliko mnogo emocija da sve muke prođu u sekundi i na trenutak sve je lepo. Nema problema nikakvih, osnaži nas taj zagrljaj i imamo osećaj da svemu možemo da se odupremo.
Zagrljaj prijatelja neprocenjiv je u pravo vreme. Tihi zagrljaj, ako nam je neko blizak uznemiran ili nesrećan znači koliko i hiljadu reči. Za priču uvek ima vremena. Zagrljaj nam dođe nešto kao Urgentni centar, hitno rešava barem delić problema. Sam dodir ima veliku ulogu u emocionalnom razvoju svakoga od nas, on leči samoću, tugu, nemoć. Taj nežan zagrljaj pomaže nam da drugačijim očima gledamo i sebe, i drage ljude oko nas.
“BESPLATNI ZAGRLJAJ”
Da li ste ikada čuli za “free hugers” i ljude koji zagrljaje dele besplatno? Ova ideja potekla je od jednog Britanca, koji se našao u situaciji da mu je zagrljaj bio preko potreban, a nije imao ko da ga zagrli. Tužan i beznadežan, izašao je na ulicu i napravio natpis “besplatni zagrljaji” i ponudio je zagrljaje potpunim neznancima. Prvih petnaest minuta niko mu nije prilazio, a onda se jedna žena odvažila i zagrlila ga. Osećaj je bio divan, pa je ova ideja vremenom prerasla u pokret prihvaćen širom sveta. Sada se na ulicama mnogih evropskih gradova mogu naći “besplatni zagrljaji”, a psiholozi tvrde da su oni delotvorniji od antidepresiva. Zagrljaj ne košta ništa, a pruža mnogo.
Ah, ti zagrljaji, dižem revoluciju, tražim, apelujem, vrištim. Grlite se ljudi. Svaki dan i svaki sat se grlite, verujte mi, osećaj je predivan.