Reči su zakon. U jednom od mojih prethodnih tekstova “Govor, jezik, kultura”, već sam pisala o pravilnom izražavanju. Neću se ponavljati na tu temu. Tekst je tu, nije zgoreg ponovo ga pročitati. Ako dovoljno često govorimo i upozoravamo na neke pojave, a koje narušavaju osnovno obrazovanje, valjda će to negde i nekome ostati u glavi.
Kako nikad nisam volela da idem za masom, tako i sad govorim i pišem o onome što meni lično smeta. Nešto me možda i povuče, ali me moj način razmišljanja i delovanja vrlo brzo opomene, na meni već dobro poznat način, tada povučem ručnu i razmislim dobro.
Pojava nekih reči koje odjednom postanu neizostavni deo svake rečenice prosto je zapanjujuća. Te reči nisu nove, postoje već jako dug, u svim rečnicima i svakodnevnom govoru. Potreba da se jedna reč uzdigne, popularizuje i neprimereno eksploatiše, odmah mi para uši i pravim otklon od uniformisanja. Nije više ni na nivou grada, cela država je zaražena upotrebom jedne, jedine reči. U svakoj drugoj rečenici, mora da se koristi. Ako bih sada počela da nabrajam, ne znam gde bi bio kraj.
Kao primer, upotrebiću samo neke: “Transparentno; znači; realno; definitivno; predobro; prelepo; ispoštovati…”, a i taj prefiks “pre”, pa ja ne znam gde ga sve ne trpaju. Ljudi ili nemaju u svom govoru dovoljnu količinu reči pa upotrebljavaju tu reč, ili koriste “in” reči da bi zatrli trag svom retoričkom siromaštvu. Možda se boje da neće biti dovoljno moderni, pa na taj način i odbačeni iz nekog društva.
Razumem da je novim generacijama potreban svojstven način izražavanja u vidu žargona. Zna se šta je žargon. Svi smo u nekim mladim godinama bili podložni tome. Međutim, tačno se znalo, a zna se i danas da uličnom načinu izražavanja nema mesta u školi, kao ni na poslu. Kod dobrog profesora jezika pravilno izražavanje je zakon i njegova dužnost, kako i obaveza je preneti i usaditi u glavu svakom učeniku te zakonitosti. No dobro, to svi znamo.
Vraćam se ponovo na virus popularnosti jedne reči. Munjevitom brzinom se ta reč proširi. Nikad mi nije bilo jasno ko je ta osoba koja to smisli. Takođe, ne znam, na koji način se odabere reč koja će narednih meseci biti najpopularnija. Takvom brzinom se prihvataju te posebne reči da je to neverovatno. Čak sam i sebe uhvatila u tome i brže-bolje ih izbacila iz upotrebe, barem, dok im ne prođe popularnost. Nije mi čudno, mada je prenaglašeno u svakom slučaju, kada to rade deca, u svom društvu. Ono što mi je zapanjujuće je, kada to rade odrasli i to potpuno svesno.
Da li žele da se na taj način vrate u mladost ili da se približe deci, možda. Ponekad je to potreba da ostave utisak kako su moderni. Kakvo god objašnjenje da tražimo, smešno je i neprikladno. Svi kao po komandi trpaju te reči, čak ponosno i gde im je mesto, i gde nije, u stilu – neka se nađe.
“Ti si kvalitetna osoba”, pa strašno, nisam ja tamo neka šunka pa da me se tako ocenjuje, još samo da mi stave pečat na dupe i eto me, prva klasa. To je još jedna reč “kvalitetno”, koja je trenutno u modi, a kojom se opisuje sve i svašta, pa čak i ljudi. Daj mi nabroj neku lepu karakternu osobinu ili reci nešto lepo o meni, ako već hoćeš da me pohvališ.
Takve reči kao da su poštapalice i jesu, bez njih se u datom trenutku ne može. Tako to traje neko vreme, sve dok se ta reč ne izliže. Posle nekog vremena, gotovo, izbačeno iz upotrebe i naravno, nova reč već je tu. Zavladala ulicom, gradom, državom.