A godine nas stigle. Pa šta?
Naravno da mladost ima svoje prednosti i ne vraćamo se stalno u te godine bezbrižnosti, zabave i ludovanja bez razloga. Seta, nostalgija, uzdisanje, “prohujalo sa vihorom”, šmrc, da li je to baš tako?
Reči Ivana Dučića: “Starost čovekova odista počinje tamo gde svršava njegovo oduševljenje”, samo su mi dala krila i vetar u leđa.
Kao prvo, o svojoj mladosti da ne pričam, imam uspomena i ljudi oko sebe još iz tog perioda, koliko Vam duša želi. Nedavno sam baš napisala tekst u kojem pričam o jednom od mnogobrojnih događaja iz tih dana. Hah, kako su se akteri tog događaja oduševili i slali mi zagrljaje, poljupce i srciće, jer su zaboravili, a ja sam ih podsetila.
Kako da Vam kažem, meni je to sve lepo i ne žalim. Nema kod mene tuge za tim danima. Samo se slatko nasmejem i teram dalje. Uspomene, godine, to smo mi, to ste Vi, i nećemo žaliti za tim, nego ćemo biti srećni što smo ih imali.
Kao drugo, toliko toga još moram da uradim, toliko mnogo imam planova i neostvarenih želja da nemam vremena da žalim za tamo nekim prohujalim vihorom. U redu, ode taj vihor, ali uvek dolazi novi, možda još uzbudljiviji i lepši. Možda još izazovniji i maštovitiji.
Iskreno, godine nisu smirile moju maštu i razigranost. Nemojte misliti da je meni u životu teklo med i mleko, godine iza mene ostavile su svoj trag posle teških trenutaka koje sam verovatno kao i mnogi drugi imala u svom životu. Oni su ostavili svoj trag, stoje oni još uvek u svojoj fioci tu negde u glavi, i tu će zauvek i ostati. Međutim, to je još jedno iskustvo, a ja iskustva skupljam i čuvam, pravi sam kolekcionar.
“Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta će mi mladost teško pasti,
a bit će ipak da ste vi u pravu.
Jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno”.
~ Ne daj se Ines – Arsen Dedić
Je l’ sad razumete o čemu pričam?
Suština nije u kuknjavi, ni u uzdisanju, suština nije u zaboravljanju, niti u žaljenju. Suština je u onome što je ispred nas i u zadatim ciljevima. Godine, to su me godine naučile. I zbog toga ih volim. Sve moje godine ljubomorno čuvam, negujem, volim i nikom, apsolutno nikom ih ne dam.
A što se tiče mojih planova i želja, pa evo samo neke davno sanjane:
Hedonistički đir po Italiji…
- da probam picu u Napulju,
- lazanje na obali jezera Komo,
- vino sa brežuljaka Toskane,
- da se zasladim sicilijanskim kanolama,
- i da se razbudim najboljim espresom u Milanu.
Kažete, godine, šmrc….neeeeee, ja kažem, godine VIVA!