Nema u našem životu, naravno i u svakoj državi, kompletne privrede bez dobro razvijene domaće proizvodnje. Takođe nema ni medicinske industrije, industrije životnih namirnica, začina, likera, sapuna, insekticida, parfema i drugih kozmetičko-higijenskih artikala. Suština je u širokom povezivanju sa sirovinskom bazom lekovitog, aromatičnog i začinskog domaćeg bilja.
Porast interesovanja za lekovito bilje je svetski trend. U savremenom društvu dat je preveliki značaj industriji sintetičkih proizvoda i hemiji. Previše se oslanjamo na tehnologiju i svemu onome što u nekontrolisanim uslovima može predstavljati mač sa dve oštrice. Težnja za novim odvela nas je do zapostavljanja starog, tradicionalnog, vekovima potvrđivanog, a u suštini često nezamenljivog iskustva.
Postoji realan prostor da se promocijom i konstantnim informisanjem razvije svest potrošača o kvalitetu domaćih proizvoda i usluga. Na taj način doprinosimo napuštanju predrasuda o navodnoj inferiornosti svega što je domaće u odnosu na uvezeno. Kupovinom domaćih proizvoda razvija se nacionalna ekonomija, unapredujemo kvalitet života i podižimo vrednost domaćih razvojnih potencijala. Tradicionalna proizvodnja koja ima bogato naseđe i osoben kvalitet mora postati prioritet koji doprinosi prepoznatljivosti zemlje.
Povratak prirodnim resursima u ishrani i lečenju doprineo je da se poklanja sve veća pažnja unapređivanju proizvodnje i eksploataciji lekovitog bilja. Danas je postalo sasvim evidentno da ulazimo u period renesanse u proizvodnji i korišćenju lekovitog bilja. Cela lepeza lekovitog biljnog sveta stoji nam na raspolaganju na našim planinama, proplancima, njivama, u našim parkovima.
Neophodno je analizirati mogućnosti sakupljanja lekovitih biljnih vrsta. Ne treba zapostaviti ono što već priroda pruža. Pored lekovitog i aromatičnog bilja koje se uzgaja, velike su potrebe i za lekovitim biljkama koje se sakupljaju iz divljine. Na primer, tu su lipa, zova, kopriva, majčina dušica, glog, bokvica i tome slično. Zadatak nauke bi bio da od brojnih biljnih vrsta odabere one za koje postoji interesovanje na domaćem i stranom tržištu.
Jedan od načina promovisanja domaće proizvodnje i prirodnih resursa koja su nam na raspolaganju, su i sajmovi. Cilj sajma je promovisanje zdrave hrane, upoznavanje i ukazivanje na značaj zdrave hrane i bilja.
I uvek je važno naglasiti koliko je za bilo koju državu važno unapređivanje domaće proizvodnje. Takođe, putem medija mora da se radi na osvešćivanju samog stanovništva. Tu najviše mislimo na mlade ljude koji su motor i pokretač savremene tehnologije u kombinaciji sa prirodnim resursima i tradicijom.
Domaći kvalitet potrošači bi trebalo da doživljavaju kao najbolje za celokupno stanovništvo. A morali bismo i da se potrudimo da osposobimo domaće firme tako da one budu uspešne na otvorenom i konkurentnom tržištu. Dolazak i ostanak stranih firmi trebalo bi samo da je podsticaj domaćoj privredi i domaćoj proizvodnji. Svakako, glavni akcenat bi morao da se odnosi na naše autohtone sirovine kojih imamo u izobilju.
Strane firme i strani proizvođači su uvek dobrodošli, jer konkurencija je stimulativna. Međutim, ne smemo zaboraviti ono bogatstvo koje mi imamo. Moramo da imamo svest o sebi i o tome da su naši prirodni resursi jednako dobri, ako ne i bolji.
I za kraj, značaj domaće, tradicionalne začinske i lekovite flore koja nas okružuje na svakom koraku je ogroman. Koristimo što više naše lekovito bilje, na taj način pomažemo svom zdravlju i jačamo domaću privredu!