Svi citati i sve mudre misli bih najradije proterala što dalje od sebe, što u poslednje vreme i radim. Ne zbog toga što ne valjaju, nego zbog toga što su u upotrebi danas više nego ikada i zaista me ozbiljno nerviraju. Postali su mi dosadni i redovno ih preskačem, a šteta, jer ima zaista dobrih. Međutim, postaju izlizani i na taj način gube svoj smisao. Nije problem u tome što ih ljudi koriste, problem je u preterivanju. Sigurna sam da svaki citat ili neka misao može mnoge da motiviše, ali na tome bi trebalo da se zaustave. Bilo bi dobro da se ne koriste kao predstavljanje sebe, već da nateraju na razmišljanje i malo veći rad, kako bi svako došao do onog svog i jedinstvenog.
U stvari, sve ono što se piše i uzima zdravo za gotovo samo zbog toga što je moderno, nakon nekog vremena gubi na snazi. Ne znam čega se u poslednje vreme više gnušam, citata i misli ili ljudi koji ih nemilice troše. Sve je to poziv na plitkoću i instant mudrost. I sad čemu oni, u stvari, služe? Ljudi se pronalaze u njima i putem citata šalju nekome neku poruku, veličaju sebe ili pak žele da povrede nekoga.
To mi pomalo liči na neko razračunavanje uglavnom sa nekim iz svoje prošlosti ili iz sadašnjosti. Shodno tome, mnogima su citati i mudre misli došli keo kec na jedanaest, jer baš je to ono što sam htela ili hteo nekome da kažem, a da zvuči onako duboko. Ta dubina je mnogima, u stvari, nepoznata, jer ne žele ni mrvicu truda da daju od sebe. Ne možeš da ideš u dubinu, a da se pošteno ne namučiš, to jednostavno tako ne funkcioniše. U današnje vreme nažalost moderno je ono – što je pliće, to je servilnije i lakše za upotrebu. Zbog čega mora da bude lakše?
Ako te nešto muči, sedi, razmisli, udubi se, pročitaj nešto i tek onda izrodi nešto svoje. Zasuči rukave, zagrej stolicu i nauči kako da iskažeš rečima ono lepo i ono ružno. Saznaj kako da preneseš svoju emociju. Nauči da svojim rečima opišeš i kažeš ono što misliš, a ne da se zbog svoje lenjosti, koristiš tuđim. To je krađa, mentalna krađa.
Čitaš, na primer, neku knjigu, sigurna sam da i pored same radnje koja te interesuje, uvek naiđeš i na neku rečenicu koja izazove buru emocija. I sad nije fora prekopirati i okačiti negde tu jednu rečenicu koja definiše nešto, fora je otkriti zbog čega je baš ta rečenica pokrenula neke misli i emocije. Rešavanje takve zagonetke zahteva vreme, lični angažman, do kraja pročitanu knjigu i razmišljanje. Znam ljude koji redovno podvlače u knjizi koju čitaju sve ono što smatraju da je značajno i neretko to koriste u svom pametovanju. To mi ne smeta, neka pametuju, međutim, ono što mi zaista stvara problem je kada naletim na tako nešto. Em, što je ružno videti išaranu knjigu, em, podvučene rečenice ometaju. Nametnuti citati odvlače pažnju, jer ono što je nekome interesantno i značajno, ne mora biti i drugima. Nije to skripta iz koje učimo za ispit, to je umetnost koja daje širinu shvatanja i individualnog pogleda na ono napisano. Sasvim je normalno da mnoge stvari doživljavamo na različite načine.
Svi ti citati i mudre misli napisani su i rečeni od strane velikih ljudi: književnika, filozofa, političara, duhovnih ljudi, psihologa i mnogih drugih. I to bi trebalo da bude više kao neka smernica. Nešto što su samo oni shvatili i opisali u jednoj ili dve rečenice.
Samo znate, citati, u stvari zahtevaju veliki rad, zalaganje, učenje, a samim tim i menjanje nekih stavova i načina razmišljanja. Svaki lični napredak podrazumeva da naučimo nešto novo. Tek onda, iz tog nečeg novog nastaju ushićenje, misao i otkrivanje. Radost otkrivanja je nešto jako, jako lepo, a mnogi to ne žele, već bi samo da dobiju sažvakano na tacni. Po meni, jednostavno nije fer u tolikoj meri koristiti nečiji veliki rad i trud, a zatim ga s ogromnom lakoćom prikačiti sebi. Trud i rad ili instant mudrost, odlučite sami.