Da bi bio stalno pozitivan, moraš biti ili naduvan, ili veliki licemer.
U redu je osećati se ponekad bezvoljno i biti bez trunke samopuzdanja. To je normalno i ljudski. Ako neko kaže da to nije prošao, kratko i jasno, taj laže. Svakako nije dobro kada se takav period oduži i ako se oduži, vreme je da upalimo crvene lampice. Korisnije je da pokušamo, ako možemo, takav period da okrenemo u svoju korist i učimo iz njega. Nemojte da se bojimo negativnih misli i na silu se trudimo da budemo pozitivni. Iskreno, od te reči mi više muka pripadne zbog toga što se obilato i neprimereno koristi. Život ti se raspada, neko umire, gubiš stan, deca ti odlaze, natežeš se s parama k’o pijan s gaćama i budi pozitivan, ma važi.
Teza – budi pozitivan – koja se stalno provlači po svim društvenim mrežama i časopisima, naravno uvukla se i u rečnik naših prijatelja, takozvanih savetodavaca. To nije dobro i poprilično je frustrirajuće. Važnije je da te neko sasluša i da pokuša da razume ono o čemu govoriš, a ne da ti daje savete. Barem u mom slučaju je tako, a verujem i kod mnogih drugih. Kad imam nekakav problem, zaista mi je važno da imam negde da se istresem, bez da mi se odmah seviraju nepotrebni saveti.
I na sam pomen da vam je loš period, idu one već napamet naučene fraze koje baš nikome ne služe. Iskreno, mene iritiraju fraze tipa; glavu gore, osmeh na lice, sve će biti dobro, ne smeš da potoneš i bla, bla, truć, truć. Novonastali gurui su se namnožili do te mere da je više postalo degutantno slušati ih. To kao da je u pitanju neka sekta pozitivizma, u stilu, ajmo svi da igramo i pevamo. Šezdesetih godina u vreme hipi pokreta stanje lažne beskrajne sreće bilo je prouzrokovano znamo već kojim supstancama. Ne znaš ko je pametniji i maštovitiji u savetovanju o pozitivnom razmišljanju. Da ne pričamo o tome koliko se ljudi danas “lože” na te stvari. Mislim, svaka čast onima koji žele da pomognu. Međutim, ja više ne vidim razliku između dobre volje, nametanja tuđeg mišljenja ili pak uzimanja para naivcima.
Sve ono što smo doživeli i proživeli su naša dragocena iskustva. Ne smemo toga da se odričemo, jer to smo mi, to je naš život. Naša sećanja ostaju najveći i jedini arhiv na jedno vreme i ljude koji su ga obeležili. Mnogo toga je ostalo da se objavi, ali to će sačekati neko malo bolje vreme kada bude više snage i volje da se priča nastavi. Ono što me ohrabruje je saznanje da ima dosta onih koji su od starta skapirali stvari na pravi način. Stoga, fraza – budi pozitivan – i te kako je bljak.
Sve su to faze sazrevanja, osvešćivanja, učenja i prevazilaženja. U stvari, velika je stvar ako na prvom mestu naučimo kako da se suočimo sa određenim situacijama. Nikako ne smemo da ih ignorišemo i slušamo baljezgarije o pozitivnom stavu, on će doći sam kad mu bude vreme. U takvim stanjima čovek mnogo može da nauči o sebi, takođe i o drugima. Zbog toga, nemojmo se lepiti na bezličnu frazu – budi pozitivan, ona baš ništa ne znači. Pre toga moramo da se suočimo sa procesima koji se dešavaju u nama, prihvatiti ih i polako gurati dalje.
Niko ne može da nam da čarobnu formulu, a i ako to učini, verujte da je to šarena laža, naučna fantastika ili nešto treće. Potrebno je isplakati se, izvrištati se, takođe poveriti se, ako imaš kome. Ljudi su danas izgubili sposobnost slušanja, niko nikog ne sluša, svi samo pametuju i izbacuju fraze. Slušanje nekoga ili da tebe ima neko da sasluša, izuzetno je lekovito. Za takav pristup potrebno nam je malo truda, egocentrizam više nije u modi.