Bajs je za mene najbolje prevozno sredstvo na svetu. Po gradu je spas, a to sam tek nedavno otkrila. Em je zdravo, em svuda stignem bez problema, a za parkiranje, ma o tome više i ne razmišljam.
Naravno, ne može se baš sve obavljati bajsom, ali puno toga može. Kad se samo setim da sam pre, dok su mi deca bila manja branila i bila zabrinuta kad mi kažu gde su se sve vozikali Tek sad vidim koliko nisam bila u pravu. Mislim, u redu je brinuti se i biti oprezan, ali ne sme se preterivati.
Sad su još postavili biciklističke staze na sve strane, tako da uopšte nemam dodira sa uličnim prometom. Ne razmišljam o automobilima, gustom saobraćaju, da li je špic prošao ili još uvek traje. Vozikam se tako i vidim kolone na semaforu, zastoj na mostu, gužvu u gradskom prevozu i svi nervozni.
Lepo, elegantno, polako idem svojim pravcem, pa i ako je malo vruće, ništa strašno, malkice pirne od vožnje. Uvek pronađem neko drvce ili klupicu, napravim pauzu, pa dalje.
Zimi ne, jednostavno ne ide, hladno je previše, baš toliki zaluđenik nisam. Mada, to je samo u našam glavama tako. Negde oko Nove godine mi je sin bio par dana u Švedskoj i priča da tamo ljudi masovno voze bicikl. Nema veze, hladno, vruće, na posao, s posla, ne odustaju od tog prevoznog sredstva ni za šta na svetu. Još je tamo daleko oštrija klima nego kod nas. Međutim, njima to nije problem. Usred zime po celom gradu špartaju. Bilo na posao, bilo iz zadovoljstva, doterani, sređeni i hop na bicikl.
Kina, Belgija, Švajcarska, Japan, Švedska, Finska, Norveška, Nemačka, Danska, Holandija, to su države u kojima je vožnja bicikla najzastupljenija. Životni standard u tim državama daleko je ispred našeg i sedaju u automobil samo kada moraju. Mnogi stanovnici smatraju da im bicikl daje mogućnost da štede, žive zdravo i bolje komuniciraju sa ljudima u toku vožnje. Razmišljaju i o ekologiji, mnogo manje je vazduh zagađen. Interesantnu činjenicu predstavlja podatak da je prosečna brzina kretanja u Kopenhagenu 16km\h za bicikliste, a 27km\h za automobile. Eto i nije neka velika razlika, kao kolima ćemo brže, netačno.
Moj bajs možete da vidite po celom gradu. Zakačen za neko drvo ili za šipku saobraćajnog znaka. Ako ima postavljen parking za bicikle tim bolje, ako ne, snađem se ja već. Kupila sam podužu sajlu za zaključavanje i nikakav problem, mogu da je omotam oko bilo čega. Osim toga, najbolji način da upoznate grad i zavirite u svako ćoše je upravo vožnja bajsom. Naravno, pešačenje je zdravije, ali znatno sporije i zamornije, pa zato uvek biram vožnju biciklom.
Dobro, po gradu i nije baš tako laganica da se prođe, pešaci na sve strane, ne može baš da se jurca. Međutim, lako to rešavam, malo vozim, malo guram, ni to nije teško, šetnjica fina. Ranac na leđa, obavezna flašica s vodom i samo da odaberem u kom pravcu ću ovaj put.
Kod nas, tačnije u Beogradu, još uvek nije dovoljno zaživela ova kultura vožnje bicikla, ali se budi. Možda im je malo i neprijatno na posao da idu biciklom, nekako ne ide. Korišćenje bicikla u gradu je nešto što je već uznapredovalo u svim svetskim gradovima. Bicikl je idealno rešenje za saobraćajne gužve, za borbu protiv zagađenja okoline kao i za zdravlje ljudi. Od samog nastanka do danas ostao je fenomen, jer je odličan način prevoza koji je uvek u trendu. Fizička kondicija svakim danom sve bolja i verujte da se čovek zaista bolje oseća nego u automobilu ili u gradskom prevozu.
Moje mišljenje je da bi ljudi vrlo rado koristili bicikl samo kad bi videli da je to sve masovnija pojava. Takav nam je mentalitet, gledaju jedni od drugih, a to je tako smešno. Nema tu ništa loše, naprotiv, taman dobra rekreacija do posla, gde će ionako da sede najmanje osam sati. A u povratku s posla, umesto gužve i probijanja kroz saobraćaj i silnih isparenja, opet malo rekreacije.
Negde pre sam se oduševila i baš sam bila ponosna na sebe. Obilazila me dvojica mladića, ja na nekom usponu okrećem pedale, ide teško, ali uspevam nekako. Napokon vidim i kraj uspona, a ova dvojica, onako u prolazu, obilazeći me doviknu. “Bravo, gospođo, svaka čast”, hehe mog osmeha, od uva do uva, da vam ne pričam, sve mi je bilo lepo!